Dani su hrvatskoga jezika. Kako nam je materinski jezik u srcu, neka nam tako bude i na usnama. Razmislimo ovih dana malo više o tome.

Još je Antun Gustav Matoš 1905. godine napisao: „... naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje; buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, 'lijepi vrti morem plivajući'."   

Kada ne znate kako nešto pravilno reći ili napisati, a htjeli biste saznati, potražite pomoć na nekom od sljedećih portala:

 „Hrvatski se jezik voli znanjem.“  Akademik Babić